Profesor i načelnik Odjeljenja za mikrobsku genetiku i imunologiju na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu Elizabeta Ristanović ocijenila je da infektivni agensi, epidemije i migracije ljudi sa područja pogođenih zaraznim oboljenjima predstavljju veliku opanost za svaku državu. Ristanovićeva je juče održala predavanje na Medicinskom fakultetu u Podgorici na temu „Infektivni agensi kao bezbjednosni izazov: klimatske promjene, migracije, bioterorizam, hibridni rat”, na kojem je istakla da su zarazne bolesti prepoznate kao najveća opasnost po čovječanstvo. Ona je istakla da se mikrorganizmi mogu zloupotrebljivati u ratu i da je to svojevrsna „roba dvostruke namjene”.

– Zarazne bolesti su prepoznate kao najveće opasnosti za bezbjednost. Sve je počelo od side, sa kojom trenutno živi 40 miliona, od čega je 70 odsto oboljelih u Africi. Zarazna oboljenja izazivaju deset puta veću smrtnost od ratnih sukoba. Opasnost za države Evrope predstavljaju i migranti, koji najčešće dolaze iz Afrike. Oni nose najveći broj pošasti i bolesti za koje treba liječenje kada dođu u naše države. Zarazne bolesti su ubile 15.000.000 ljudi, a 63 odsto smrtnosti u Africi posledica je epidemija. Na drugoj strani, zahvaljujući nauci javljaju se nove bolesti i vraćaju stare, što je takođe izazov. Prije četiri godine imali smo epidemiju virusa ebole u Africi. Bila sam u prilici da razgovaram sa stručnjacima iz oblasti odbrane. Ebola je predstavljena kao opasnost po svijet. Pojavila se u afričkim državama sa lošim zdravstvom, niskim standardom i lošom infrastruktorom. Širenje zaraznih bolesti i opasnost mogu da izazovu migracije, jer se kretanjem velikog broja ljudi i bolesti sele. Najgore od svega je što ne znamo od čega sve ti ljudi boluju, da li su vakcinisani, koliko novca nam treba da bismo ih izolovali i liječili – ističe Ristanovićeva.

Profesorica Univerziteta odbrane u Beogradu smatra da mnoge promjene na zemlji pogoduju razvoju oboljenja, kao što su klimatske promjene, sukobi, nerazvijene države.

Klimatske promjene posebno negativno utiču na stanovništvo u Africi i Aziji, gdje se najviše osjećaju posledice dugih suša. Tako imamo nove infektivne agense koji prijete čovječanstvu.

– Pojavio se denga virus, novi problem na Mediteranu i kod nas. Zika virus se pojavio 2015. godine, on je afričkog porijekla, a prvo se javio u Ugandi. Taj virus je posebno pogodio Brazil 2015. godine, kada smo imali velike epidemije. Sva ta nova zarazna oboljenja predstavljaju veliki bezbjednosni rizik, jer se lakše dolazi u sve krajeve svijeta. Kod nas iz prošlosti pamtimo tifus u Prvom svjetskom ratu, a od ove bakteriološke epidemije tada je u Srbiji umrlo 150.000 ljudi. Novo vrijeme nosi i nove rizike, pa se tako variolom 1972. godine na Kosovu zarazilo 37 ljudi. Tada je Jugoslavija sprovela velike mjere zaštite i 18.000.000 ljudi je vakcinisano za kratko vrijeme – kaže Ristanovićeva.

Ona upozorava da su neki virusi stvoreni u najpoznatijim svjetskim laboratorijama za potrebe ratovanja i razaranja.

– Ebola poks virus i variola napravljeni su u laboratorijama za ratovanje. Virus gripa se, takođe, razvija... Veliko pitanje je i „svinjski grip” – kako je nastao i koliko je dosad preminulih od njega u svijetu. Imamo i bioterorizam koji je uzeo zamah početkom 21. vijeka. Upotreba biološkog, hemijskog, radiološkog i nuklearnog oružja predstavlja veliku prijetnju za čovječanstvo i zdravlje ljudi. Prema mišljenju mnogih, radi se o globalnom zlu koje koriste za uništavanje ljudstva. Biološko oružje se najbrže širi i to, zastrašujuće brzo. Kada državnim institucijama, ministarstvima odbrane i zdravlja, ukažemo na to da postoje opasnosti od biloškog oružja, odmah se skida odgovornost i upućuju nas jedni na druge. Ovako ozbiljne i prijeteće stvari treba rješavati multidisciplinarno. Rat, zločin i bolest su cilj terorizma i mogu uzeti veliki danak ako se na vrijeme ne spriječe – zaključila je Ristanovićeva.

D.Bogojević

---

„Ricin” omiljeni otrov špijuna
Ristanovićeva je kazala da je „ricin” najomiljeniji otrov špijuna. Ona navodi da se odavno koriste razna biloška oružja, pa su tako ratnici nekada svoja koplja premazivali tečnošću od oboljelih kako bi zarazili narod.

– Biološko ratovanje i napadi nijesu novina. Sada imamo moderno biološko oružje koje može biti zloupotrebljeno na najgori mogući način – poručuje Ristanovićeva.

Ristanovićeva je autor i koautor više od 280 naučnih radova. Dobitnica je Vukove nagrade za prosvjetu.